Prije svakog otvaranja banke/trgovine/zgrade/ovog/onog idu zahvale svim dobrim ljudima koji su pomogli da se sve realizuje i onima koji su odmogli jer smo zahvaljujući njima tjerali po svom i uspjeli. Znam, pretjerujem. Nego, samo želim da se zahvalim Mell na pomoći što mi objasni par stvari koje sama nikako ne bih skontala. Gracias kerida, biće čokolada čim se ponovo vidimo :D Sad prelazim na post. Prvi u ovoj novoj rubrici. O čemu? O svemu! će možda promijeniti ime ali sad za sad, neka bude ovako :) Šećerom laptope/mobitele/tablete :)



Kišni dani tjeraju me da donesem neku od dvije odluke: da se približim što bliže toploj peći u kojoj vatra pucekta i uguram uvijek hladne noge negdje do pola pećnice ili da prkosim kiši, tako što se zaputim na kafu (obavezno u kafić koji ima puno svjetlosti i gdje kiša klizi niz prozor) sa svojim starim, žutim kišobranom. I ne obazirem se na to što dvije klimave žice opasno prijete da mi naude negdje u predjelu glave. Ipak ja volim žuti kišobran.

Ako kao pravo žensko znam šta ću obući i da se osjećam jupi je, onda idem vani, ako mi je mrsko pidžamu ostaviti da se hladi od topline mog tijela, onda će prevagnuti druga odluka. Jučer je prevagnula druga odluka i počela sam sa čitanjem. Moj prijedlog za vas mrzovoljne zbog hladnog vremena i bilo kakvih padavina, nalazi se u ovom postu. Bar za vikend se toplo ušuškajte i uživajte u dobroj knjizi. Ako imate psa ili mačku koji zauzima prostor ispred peći, lijepo uručite deložaciju.

Nije baš da povezujem knjige sa vremenom ali nekako, kišno vrijeme je uvijek najbolje za čitanje knjiga koji se bave ubistvima, misterijama i slično. Bar meni. Dugi kišni dan i ponovo sam bila udubljena u knjigu. Izbor je "pao" na Agatu Kristi koja važi za najpoznatijeg pisca misterija i "kraljicu zločina".

Ona i njene knjige su mi nekako „kišni tip“ (kakvo samo poređene) i dušu dale da se s njima družim. Pročitala sam nekoliko Agatinih knjiga i ostalo poprilično ravnodušna. O mrtvima sve najbolje ali Agathine knjige baš i ne preporučujem kad me neko pita za preporuku. Kraj me ostavi ravnodušnom jer se previše dešavanja spoji u jedno, sve u nekoliko zadnjih stranica, kao da joj se žurilo da završi. Naravno, ne u svakoj knjizi. No dobro, dala sam joj ponovo šansu knjigom. Dvije nove šanse. Dvije knjige. 

Počela sam sa knjigom "Holtel Bertram", priča počinje u predvorju hotela koji, a atmosferu koja je vladala u potpunosti sam mogla zamisliti. Topla atmosfera starog hotela i čini se kao da se ništa novo ne može desiti. Jedan pogled preko ramena, svima dobro poznate žene i priča počinje. Od početnog pomalo dosadnog opisivanja običnog čavrljanja gostiju, opuštene atmosfera i kratkog razmišljanja da li knjigu vrijedi nastaviti čitati i želje za preskakanjem (što nikad ne uradim) malo dužeg uvoda, dolazim do konačnog početka prave priče. A onda sam se zadubila u knjigu i počela razmišljati ko je ovdje sve povezan u ovih nekoliko, na prvu, nespojivih događaja. Iako je u nekoliko zadnjih stranica Agata toliko misterija otkrila i povezala, što ja baš i ne volim, ipak mi se ova knjiga dopala. Ne pretjerano ali ipak dovoljno da preporučim.

Odlika Agatinog pisanja je da nas prvo upoznaje sa mnoštvom likova koji su, poprilično, nespojivi ali onda se odjednom počinju spajati i kada pomislimo da smo na tragu da shvatimo u čemu je bit, ona nas lagano udalji i zadrži na knjizi pa do nekoliko posljednjih stranica teško da možemo naslutiti kraj, a zatim, "nabaca" toliko riješenja misterija i zavrzlama i dobijemo kraj kakav sigurno nismo zamišljali.

 I dalje mislim da Agata nije najbolji pisac krimi romana i da joj mnogi mogu odlično parirati, te da sam pročitala mnogo boljih misterija. Ali eto, nekako nastojim shvatiti i Agatu i dokučiti njenu slavu najvećeg pisca misterija. No, svejedno moram priznati da odlično "razvije" priču. 

A onda, druga knjiga je bila potpuno otkriće. Nakon ravnodušnosti na nekoliko Agatinih knjiga, pročitala sam i "Servis za čaj - Arlekin", knjigu koja krije 9 odličnih priča sa odličnim porukama između redova. Za promjenu, toplo preporučujem Agatinu knjigu. Ja sam je pročitala za jedan dan pa ako vikendom ostajete kući, svakako dođite do ove knjige i uživajte. 

Još ću dodati dvije knjige koje sam davno pročitala ali kako je ovo Agatin post svakako zaslužuju da se pridruže ostalim knjigama.

Poslije sahrane je jedna od onih knjiga koje sam veoma brzo pročitala ali nekako i veoma brzo zaboravila. Ne kažem da je loša ali i nije mi baš "legla" ali ako želite baš da mozgate šta-kako, povezujete, analizirate i sl. onda  znate šta vam je činiti jer je ovaj slučaj pripao, nezaboravnom Herkulu Poarou. Smrt na Nilu sam jedva čekala da pročitam i konačno saznam kraj. I svakako bih preporučila, odlična knjiga koja vas uvuče u priču i ovdje svakako važi ono da zaboravite na sve oko sebe. Ukratko ne želim ni pokušati da opišem, upropastiti ću sve :) Na slici iznad se nalazi dovoljno da saznate šta knjiga krije. A kraj... sigurna sam da ćete žuriti da saznate.

 Ako vikend planirate samo za sebe i ako vas je zainteresovala neka od ovih knjiga onda imate dovoljno vremena da sutra posjetite knjižaru/biblioteku i pripremite knjigu za vikend. Ne važi "Nemam vremena za čitanje" jer se uvijek može malo vremena odvojiti za ono što volimo. Uvijek možete kupiti/posuditi knjigu sa malim brojem stranica i pročitati "sad pa sad".

A mene sad čeka Nulta tačka jer ovu knjigu još nisam pročitala, a čini se kao zanimljiva i mislim da je ovo zadnja od Agate što čitam. Neka, dosta :) Ovo su bile moje preporuke ako baš želite nešto od Agate da pročitate i upoznate se sa njenim knjigama, a ako je vas neka od istog autora oduševila onda javite, rado ću pročitati.


Družite li se vi sa Agatom? Da li je vama dobro društvo vikendom?