Knjige i hladno vrijeme, knjige i jesen, knjige i zima, knjige i kiša... Idealna kombinacija za sve koji uživaju u pisanoj riječi, bez obzira za koji se žanr odluče. Mjesec koji je usporenim jesenjim tempom došao do kraja, bio je za čitanje časopisa, ali ni knjige nisu zaboravljene. Evo s kojim knjigama sam dočekala novo godišnje doba i koje sam pročitala dok je topla jesen boravila u gradu. Nije bilo baš toliko kišnih dana da upotpune atmosferu, ali ne zamjeram. Trenutno sam u fazi "laganih" i jednostavnih knjiga s kojima vrijeme mnogo brže prolazi.




Njeno ime Aylin - Ayse Kulin


Prvih nekoliko stranica bila sam jako razočarana jer je odmah otkriven veći dio knjige i nikad nisam voljela bilo kakvo otkrivanje sadržaja na početku. Čak sam razmišljala da li da nastavim s čitanjem ili ne.  Nastavila sam, zanimalo me šta je ova žena sve proživjela. Zato, ako odlučite pročitati knjigu, obavezno preskočite uvod i počnite od prvog poglavlja. Sigurno će biti zanimljivije :)

Aylin je od rođenja bila ružno pače u porodici, uglavnom u sjeni starije prelijepe sestre. Godine su učinile svoje, Aylin je odrasla u izuzetno lijepu ženu koju su osim ljepote krasili još i inteligencija, snalažljivost, šarm. Udavala se i razvodila, živjela život punim plućima, postala najbolja u poslu za koji se opredijela. Rušila je konvencije patrijarhalnog turskog društva i bila ravnopravna muškarcu. Uspjesi su se nizali, društveni život cvjetao, ali u Aylin je uvijek postojao nemir i želja za promjenom.
Iako je na kraju dosta toga dobilo svoj završetak, kao da je naglo prekinuta knjiga. Volim jak, jasan i upečatljiv kraj, bez ostavljanja tri tačke da malo razmišljam o knjizi. No, bez obzira na ovo, knjiga će dobiti preporuku. Život koji je Aylin imala, vodi vas u jedan drugi svijet, otjeraće dosadu, a možda na njenim greškama, ishitrenosti i inatu, naučite nešto. Ona je žena koja bez straha uživa u životu i radi baš ono što voli, baš ono što želi, bez obzira da li će okolina osuđivati. Nije jedna od onih knjiga koja me osvojila u potpunosti, nego od onih čiji sam kraj jedva čekala zbog burnog života glavnog lika, ali sam svakako uživala u čitanju.

Sidney Sheldon - Ispričaj mi snove


Knjiga zasnovana na stvarnim događajima jednog od najbizarnijih suđenja, odmah je imala svu moju pažnju, a Šeldon kao pisac jako mi je drag i uživala sam u svemu napisanom što sam imala priliku pročitati. Za ovu knjigu ne želim mnogo otkriti jer razbiću čar trenutka saznanja ko su ustvari te tri žene oko kojih se vrti priča i na koji su način povezane. Zaplet nije razočarao, rasplet se željno očekivao i dovoljno je dobra da preporučim, ali nije nadmašila prethodno pročitane Šeldonove. Ali ipak dovoljno intrigantnom čini je spona sa stvarnim svijetom koja izlazi iz okvira mašte pisca, pa nije bilo tolik prostora za Šeldonovu priču.



Golo lice - Sidey Sheldon


E ovo je Šeldon kojeg volim! Savršen uvod u priču, odmah na prvih nekoliko stranica, odmah ubojstvo, odmah napet zaplet, ali pomalo očekivan rasplet. Da li sam ovo uspjela uhvatiti nit Šeldona i skontati ko je negativan lik ili je ovo bila samo slučajnost?
 Nakon što je napustio ordinaciju uglednog psihoanalitičara, John Hanson je ubijen. Zatim počinje niz sumnjivih događaja, a dokazi upućuju na Judda Stevensa. Policija ga odmah sumnjiči, ali nemaju baš konkretne dokaze. Knjiga koja se ne ispušta tako lako, a ako ste kao i ja radoznali kakav je kraj onda knjiga neće dočekati drugi dan čitanja :)


Najskrivenije Tajne - Sandra Brown


Aleksandra je zastupnica javnog tužioca i konačno je dočekala dan kad može ponovo pokrenuti slučaj ubistva majke koje je umrla prije 25 godina, ali i dalje pod nejasnim okolnostima. Ubicu su pronašli, proglasili psihički nesposobnim za suđenje i zatvorili. Aleksandra nije prihvatila ovakav završetak suđenja i vjeruje da se u trojici muškaraca bliskih pokojnoj majci krije ubojica. Vraća se u grad i počinje istraga. Do kraja knjige dolazi do zanimljivih otkrića, a da li je uspjela sve onako kako je imala u planu i da li je bila u pravu... knjigu u ruke i čitajte, ako sam vas zainteresovala :) Istražujte s Aleksandrom i uživajte u čitanju.


Vremeplovčeva žena - Audrey Niffenegger


Bajka koju odrasli mogu voljeti ili ne. Kler i Henri upoznaju se kad je njoj sedam godin, a njemu trideset osam. Zvuči čudno, ali i zanimljivo. Henri je jedan od prvih ljudi koji su imali dijagnozu hrono-poremećaja i koji može da putuju kroz vrijeme. Putuje u prošlost ili budućnost, bez mogućnosti da kontroliše putovanje, te svaki odlazak donoso novo iskustvo.
Kler je Henrija dugo čuvala kao svoju tajnu, čekala i brojala dane do njegovog pojavljivanja i tako godinama. Simpatična priča za koju moram biti iskrena i priznati sam razmišljala o onom "šta bi bilo, kad bi bilo," odnosno šta kad bi mogli putovati kroz vrijeme :) Početak simpatičan, nekako dječiji, zaplet napetiji i rasplet... a neću otkriti. Jedino ću reći da sam malo iznenađena, očekivala sam... ako čitali znaćete šta sam očekivala, sigurno.
*PR proizvod bloga Il Rossetto Rosso :D



Čudo u Poskokovoj Dragi - Ante Tomić


Prvo poglavlje razvezuje o desecima recepata za pripremanje pure, pogreškama u pranju šarene odjeće i juhi iz pepeljare. Dvojicu umalo ubiju, a jedan se poželi oženiti i ne znaš koga bi biše žalio.
Nakon čitanja uvoda u prvo poglavlje odmah sam znala da će ovo biti i te kako opuštajuća i zanimljiva knjiga, a nisam pogriješila. Jako simpatična knjiga o porodici Poskok koja je rijetko dolazili u grad i više su voljeli boraviti u svom ozloglašenom selu. Ustvari, Jozo Poskok je taj koji je insistirao da ne idu u grad. Pa kad jednog od njih, nevolja zvana žena, natjera na odlazak u grad, počinje niz simpatičnih događaja i njihovih dogodovština. Otac (kojem je žena na izdahu samo rekla "Govno jedno") je želio da sinovi pod svaku cijenu ostanu u planini, ali nije mogao vječno utjecati na njih. Ipak je njegov kompleks nižeg od svih presudio, a puška u ruci nije više bila tako djelotvorna. Batine nikako. Odlično štivo za razbijanje monotonije sivog dana s kojim će mali smiješak uvijek titrati negdje u uglu usana. Tako jednostavno napisano, tako čitljivo i tako dobro dočarana priča iz "tamo nekog sela."


Nekad prije dani su sporo prolazili, a danas se čudim kako godina već dolazi na kraj. Ne dozvolite da jesen prođe bez bar jedne pročitane knjige, pa neka to bude neka sa jedva 100 stranica, ali priuštite sebi odlazak u neki novi svijet, zavirite u živote glavnih likova i odmorite se. Za jednu knjigu mjesečno sigurno imate vremena. Jesen je na izmaku, rekoh li da brzo vrijeme prolazi, ušuškajte se, napravite mirišljavi čaj i... znate već. Lijep i ugodan ostatak jeseni.

I definitivno nisam mogla odmaknuti od napetih trilera i ubojica, ali ovaj put zaista s razlogom. Za sve ljubitelje napetih trilera ide preporuka za knjigu koja je nevjerovatno dobro napisana i koja osvaja već na prvim stranicama. Drži u neizvjesnosti sve do kraja, a kad bi me neko prekinuo u čitanju, poprilično bih bila mrzovoljna i jedino što sam mogla učiniti bilo je da na vratima osvane znak: Ne smetaj ni slučajno!


Dok se Smoky rješavala uspomena na muža i kćerku, serijski ubojica je krenuo u akciju i prekinuo njen odmor koji je trebala iskoristit da konačno ostavi prošlost iza sebe. Ipak, to nije baš tako lako kad s mjesta ubistva nazovu i kažu da Sarah, čiji su roditelji upravo brutalno ubijeni, želi da priča samo sa Smoky Barett ili će se ubiti. Odmor je prekinut. Priča počinje.

Knjiga sa jako dobrim dirljivim opisima koji su na trenutke sušta suprotnost jezivoj priči, a koje bi, vjerujem, mnoge tinejdžerke zapisale u neku svoju

bilježnicu sa citatima/odlomcima ili bi, kada posude knjigu iz bibiloteke, vandalski podcrtale i meni dale priliku da psujem kad to vidim.  Opisi su jako vjerodostojni, pa scene ubojstva možete zamisliti u svojoj glavi poprilično "živo". I ovdje dolazim do onog da nije za osobe osjetljivog želuca, gadljive i kojima krv izaziva nervozu. Knjiga je jeziva i napeta do samog kraja.


Lice smrti je nastavak knjige Čovjek iz sjene, no, ako ne možete doći do prvog dijela, nije problem jer na početku knjige ima nekoliko važnih detalja iz prethodne knjige, pa možete nastaviti bez da osjećate da ste nešto propustili. Daleko od tog da je ovo lagano ljetno (koje uskoro zvanično odlazi) štivo, ali jedan od idućih postova koji će se naći u Čitaonici biće daleko veseliji i laganiji, a knjige opuštenije.

Kiša i kišno vrijeme uvijek me natjeraju da se udobno smjestim, zagrlim jednom rukom čokoladu, drugom knjigu i uživam. A još kad kapljice dobuju po prozoru i stvore idealnu atmosferu za potpuno uživanje. Što jače, to bolje. Mislim da slično razmišljaju mnogi koji uživaju u čitanju :)
A kada najave kišu ja obavezno "dovučem" knjige da se obezbijedim da ću imati šta da čitam, pa neka pada koliko god hoće. Prije nekoliko dana "dovukla" sam u sobu nekoliko knjiga, koje nestrpljivo čekaju da budu pročitane. A i mene jako zanimaju, pa nikako da se odlučim samo za jednu da počnem i završim, nego svaku malo čitam, pa ostavim, pa drugu, pa se vratim na prvu, pa... Znate već šta želim da kažem.




Sidney Sheldon
Golo lice
Ispričaj mi svoje snove

U svoju kućnu biblioteku želim da udomim sve knjige koje je Sidney Sheldon napisao. Zbog njegovih knjiga se zaboravlja na vrijeme, a u mom slučaju znalo se desiti da, ako izađem na kafu, jedva čekam da se vratim i nastavim sa čitanjem. Roman "Ispričaj mi svoje snove" je zasnovana na stvarnim događajima, pa me posebno zanima i imaće prednost nad knjigom "Golo lice". Samo jednu Šeldonovu knjigu ne preporučujem, preporučujem bilo koju do koje možete doći. Mene čekaju ove dvije i ne sumnjam u Sheldona!


Ante Tomić
Čudo u Poskokovoj Dragi


Nekad davno čitala sam u nekom časopisu preporuku za ovu knjigu, a ime sam zaboravila dok je naslovna stranica ostala u sjećanju zbog zanimljive fotografije pijevca, žene i stolice :) Čak sam i zapisala da ne zaboravim, ali taj papirić je nestao bez traga. Korice kažu da se radi o humorističkom čudu Ante Tomića, a ja jedva čekam da otkrijem šta se krije na stranicama knjige čiju sliku s naslovne strane nekim čudom mjesecima nisam zaboravila. Ili će biti godinama?

Paul Auster
Proročanstva

Htjela sam i jednu tanku knjigu "za na brzinu" pročitati. Ovo je jedna od onih kad nemam baš mnogo vremena, a ipak želim nešto da čitam. Čini se zanimljiva na osnovu sažetka na zadnjoj korici i ono što sam škicnula par prvih listova. Karakterišu ga izvrsna tehnika montiranja priče, utrostručeno vođenje radnje od koje svaka posebno kuluminira gradeći priču u priči, roman u romanu - Mislim da je vrijedno čitanja!

Colleen McCullough
Dodir


Čitajući kratki opis radnje knjige, podsjetilo me na Šeldonove "Gospodar igre" i "Gospodarice igre". Siromaštvo pa bogatstvo putujući svijetom, strasti i tragedije... ako je bar malo slična knjigama iznad, onda obećava mnogo. Inače, knjiga je od autorice "Ptice umiru pjevajući."


Cody McFadyen
Lice smrti


I da ne prekidam niz ubojstava i knjiga slične tematike, kojih u posljednje vrijeme u mojim rukama ne manjka, dolazimo do ove knjige. Biće i veselijih knjiga, ali ja sam se toliko "navukla" na krvave romane i nikako da me prođe ovaj period. Nisam ja mračna osoba, samo uživam kad s glavnim likovima otkrivam ko to tamo bije pola grada u krvavim pohodima :D


Odri Nefenger
Vremeplovčeva žena



Ovaj poklon ću shvatiti kao pokušaj da na kratko ostavim mračne knjige i pokušam s nekom malo veselijom. Onda od Lejle (u narodu poznatija kao Il Rossetto Rosso) dobijem ovu knjigu zato što sam dodala jednu godinu više. Javno ću objaviti kakav joj je ukus kad završim s čitanjem.


Nekoliko redaka bi svaka od ovih knjiga trebala dobiti u Čitaonici nakon što završim s čitanjem, te možda nekom pomoći da pronađe na brzinu jednu knjigu za sebe kad odluči da se posveti pisanoj riječi. A ako neko od vas ima nešto meni preporučiti neka iskoristi pravugaonik ispod, poznatiji kao prostor za komentare.
Ja bih sad da čitam!

Radnja romana počinje od Forrestovog djetinjstva koje provodi s mamom, često skriven od druge djece koja su ga zadirkivala. Zato jer je mentalno zaostao i njegov kvocijent inteligencije je ispodprosječan, 75. No, u nekim situacijama pokazuje nadprosječnu sposobnost, genijalnost, pa su matematika i fizika za Forresta nešto jako jednostavno i što s lakoćom rješava, te mu znanje iz ovih oblasti donosi nekoliko avantura u životu.  Zadirkivali su ga svi osim Jenny Curran, koja je, kako Forrest kaže, čak dozvoljavala da hoda pored nje. Kako su odrastali tako su im životni putevi često bili isprepleteni.

Knjiga je pisana riječima Forresta i s ono malo njegovog znanja o gramatici, ali svejedno jako simpatično. Zato, neka vas ne iznenadi kad već na početku pročitate jerbo ili idijot. To je Forrest. Posebno sam se nasmijala na senfič (sendvič) i kada je šahovsku figuru pijun, nazvao špijun.

Svijet viđen očima mentalno zaostalog čovjeka, neiskvarenog, krajnje iskrenog i punog poštovanja prema svima. Pa koliko god to bilo dobro ili loše. Možda rečenica "Moram piškit" nije primjerena da se izgovori u prisustvu predsjednika države, ali Forrest je i ovo izgovorio.
On je bez predrasuda i uvijek se trudi napraviti ono što smatra da je ispravno.
Njegovo putovanje počinje još od djetinjstva, pa sve do kraja knjige upoznat ćete jako zanimljivu galeriju likova s kojima Forrest dolazi u dodir i proživljava svoje avanture, zgode i nezgode, te obilazi mnoga mjesta, mameći svako malo na lice smiješak. Ali ponekad se i tuguje s Forrestom. Opet na njemu svojstven način.
Ispod su samo dva zanimljiva dijela, a knjiga krije još mnoštvo sličnih.

Kad sam počela s čitanjem knjige, prvih nekoliko stranica baš i nisam bila sigurna da li sam trebala izabrati baš Forresta ili možda odlučiti se za neku veseliju knjigu. No, svaka naredna stranica i malo bolje upoznavanje s Forrestom, ubijedili su me da ni slučajno ne trebam ispustiti knjigu uz ruku i da je ovdje skriveno mnoštvo zanimljivosti, ali i nekih jednostavnih životnih mudrosti. Bez obzira što rekao ili učinio, Forrest je simpatičan i sigurno vrijedan čitanja, pa i onih skoro pa nemogućih nekoliko situacija, u njegovom slučaju se čine itekako mogućim i nisam ih shvatila kao zanesenost pisca i pretjerivanje :)

"Ima situacija kada ne možeš dozvoliti da ti ispravne stvari stoje na putu", reče jednom Forrest Gump.

Pretpostavljam da su mnogi od vas gledali seriju Dexter, slušali pohvale ili u kutu nekog časopisa pročitali nekoliko riječi o njemu, o Dexteru. Kako ja baš i ne volim filmove (omakne mi se ponekad), preferiram knjige, dnevne novine, časopise... čitam sve do čega dolazim pa čak i reklame. I da, novine čitam od-do, ništa ne preskačem. Tako sam dugo slušala o seriji Dexter i čudnom policajcu, kako sam tad shvatila u prolazu. Nije policajac ali jeste dio policijckog osoblja, tačnije radi u laboratoriji kao forenzičar specijaliziran za krv. Svoj na svom, moram dodati.

Serija me na prvu nije privukla, kao ni bilo koja ekranizacija knjige, ali nakon čitanja mislim da želim sve vidjeti slikom. Prva sezona rađena je prema knjizi dok su ostale epizode pisane neovisno o knjizi. Ništa ne može zamijeniti papir pod prstima, njegov miris, knjigu u rukama... ništa! Istinski uživam u knjigama koje imaju "miris papira" (ako me razumijete) ili časopisima čiji "mirisni" listovi mnogima smetaju. Ali kad ovom dodam još osjećaj papira pod rukama prosto ne mogu, a da ne uživam. Prijatelj mi je nedavno rekao da se ne sjeća kad je zadnji put pročitao knjigu, a da je ima u rukama, uglavnom na laptopu. Došlo mi je da ga spucam prvim tupim predmetom u glavu bez da ga pitam zna li šta propušta.

Da li ste ikada pomislili da serijski ubojica, psihopat može biti pozitivac, glavni lik knjige? Upravo je to Dexter, ubica koji u vama izaziva različita osjećanja. Na trenutak sam ga pokušala opravdati, a onda brže bolje povukla što sam pomislila. Ali ipak sam ga nastavila simpatisati. Čudan i baš takav privlačan. On je osoba bez savjesti, emocija za bilo koga osim za djecu za koju kaže da su mi draga. Draga i to je sve.  Jedina riječ koju ima da opiše osjećaj prema njima. I postoji još jedna osoba do koje mu je stalo onoliko koliko može nekom kao što je on, a to je Deborah, negova polusestra.

Dexter je usvojen sa četiri godine, nakon brutalnog ubistava mame što je ostavilo posljedice. Njegov očuh, policajac, saznao je da je on kriv za smrt nekoliko životinja iz susjedstva. Zatim ga je prihvatio kakav jeste i naučio ga kako kanalisati svoju potrebu za ubijanjem bez da bude uhvaćen. Prvo su to bile životinjem, a onda, pred smrt odriješio mu je ruke i ubistvom jedne osobe (ne želim otkriti koje, ako neko čitao) nastavlja se niz ubistava svih onih koje nije stigla ruka zakona.

A onda se pojavi novi ubica, koji svakim novim ubistvom sve više liči na njegovog imitatora. Savršenog i umjetnički nastrojenog imitatora kako Dexter o njemu misli.  Počinje slati poruke koje samo on može dešifrovati. Dexter će se naći između dvije vatre, pomoći sestri da riješi slučaj i napreduje u karijeri ili da sam pronađe imitatora i oda mu prizanje za njegova "umjetnička ubojstva". A pojava novog ubice navodi Dextera na razmišljanje, da li je njegov Mračni Putnik na neki način povezan sa ubojstvima i da li on gubi razum.

U posljednje vrijeme sve knjige koje sam čitala bile su ubojstva, a danas sam ipak kupila jednu drugačiju da malo promijenim i za iduću preporuku svakako će biti nešto veselije :)

Silna prašina oko serije nije bez razloga. Kraj je vješto napisan, zanimljivo kao i ostatak knjige i ovo su one knjige koje vas bukvalno ne puštaju od početka do kraja. I zanimljivo je od prve stranice gdje odmah počinje, bez okolišanja i uvoda. Pročitala sam je u dva dijela, za dva dana, a kraj je nagovijestio novu knjigu do koje želim što prije doći jer po onih nekoliko riječi šta očekivati u nastavku, znam da želim što prije početi sa čitanjem. Ali ne brinite, zaokružena je priča prve knjige.